O projektu

Udruženje Roditelji od septembra 2012. godine pruža besplatnu pravnu pomoć roditeljima, a najčešće majkama  i savjetuje ih kako da ostvare prava koja su im zagarantovana zakonima o radu i o dječijom i socijalnoj zaštiti i ostalim propisima.

U online ali i savjetovalištu koje funkcioniše na principu direktnog kontakta pravnici se bave situacijama u kojima, između ostalog poslodavac:

• otpusti ženu kada ostane u drugom stanju;
• odbija da zaposlenoj na porodiljskom isplati zakonom zagarantovani iznos zarade;
• prijeti otkazom ili neprodužavanjem ugovora ukoliko se ranije na vrati sa porodiljskog odsustva;
• ddegradira ženu koja se odluči da rodi dijete, a posebno nakon njenog povratka sa porodiljskog odsustva;
• svojim djelovanjem i radnom atmosferom koju kreira utiče na povećanje stepena nesigurosti kod zaposlenih koji planiraju da budu roditelji ili to već jesu.

Za ovaj projekat udruženje Roditelji je dobilo podršku ukupno vrijednu oko 30 hiljada USD na dva konkursa Demokratske komisije za male grantove američke Vlade, u 2012. i 2014. godine. U intervalima u kojima nije bilo finansijske podrške donatora, pravno savjetovalište je radilo na principu volonterskog rada članice udruženja, Milice Kadović, pravnice i advokata i uz uključivanje članice Lene Vukmirović Mišić, takođe advokatske struke.

Projekti osim što žele da utiču na smanjenje diskriminacije između majki i žena koje nijesu roditelji, pomažu i očevima u ostvarivanju prva na roditeljsko staranje a u okviru njih se rješavaju i realne životne situacije i problemi sa kojima se majke u Crnoj Gori svakodnevno suočavaju, a koje utiču na funkcionisanje cijele porodice. Primarna cilja grupa projekta su majke, ali i njihova djeca koja takođe trpe u ovakvim situacijama.

Svrha projekata je da umanje strah budućih majki da će ostati bez posla ukoliko se odluče da postanu roditelji, što im je i zagarantovano zakonom kao i da informiše roditelje o njihovim pravima i načinima zaštite.

Žene koje se nađu u ovakvim situacijama rijetko se odlučuju da zaštite svoja prava i govore javno o tome. To se dešava najčešće zbog toga što nijesu upoznate sa svojim pravima i što ne postoji dovoljno insitucionalne podrške koja im može pomoći u rješavanju problema. Zato one vrlo često ne pokreću sudske postupke i ne reaguju adekvatno jer strahuju da će biti otpuštene, pa zadržavaju “kakav takav” posao, a uz to ne vjeruju u inspekcijske organe da im mogu pomoći jer jer je poslodavcima ostavljeno previše prostora za korištenje takozvanih rupa u zakonu.