„Borili smo se za svačija prava i jednakost. Vrijeme je da budemo ravnopravni i u oblasti zarada – jednom za svagda“, kazala je glumica Patriša Arket na nedavnoj dodjeli Oskara i izazvala buru oduševljenja među prisutnima.

Da je neravnopravnost u zaradama jedna od boljki koje pogađaju ne samo SAD već i Crnu Goru govori podatak Monstata da je bruto prosječna zarada žena 667 eura, dok je kod muškaraca 775 eura. Može nas jedino radovati što je kod nas taj jaz dakle, oko 14 odsto u korist muškaraca, dok su u zemljama EU u 2013. godini žene u prosjeku zarađivale 16,4 odsto manje od muškaraca.

Žene u Crnoj Gori, kao i u većini zemalja u svijetu, čine više od 50 odsto ukupnog stanovništva, ali, kako često ukazuju iz ženskih asocijacija, po udjelu u mnogim područjima ekonomskog, političkog i društvenog života predstavljaju manjinu, podaci su Monstatove publikacije „Žene i muškarci“ u Crnoj Gori.

Kaća Đuričković, menadžerka za pitanja rodne ravopravnosti UNDP, kaže za Portal Analitika da je pitanje važno sagledati kroz prizmu tri osnovna ekonomska resursa – ljudski kapital, vrijeme i materijalna dobra.

„Prvi resurs neupitno potvrđuje da su žene polovina ljudskog kapitala, kako udjelom u opštoj populaciji, tako i zahvaljujući stečenom obrazovanju. Drugi resurs iz ženskog ugla je – vrijeme uloženo na višesatni neplaćeni rad u kući. To je dominatno najeksploatisaniji resurs, usljed neravnomjerne podjele poslova u kući i brige o porodici uslovljenim partijarhalnim modelom društva u svim segmentima“, smatra Đuričković.

Žene u gradu svakodnevno ulažu 3,5 sata neplaćenog rada u kući, a žene na selu čak 5 sati dnevno više od muških članova domaćinstva.

„Ovakva podjela žene lišava  mogućnosti za tržišno sticanje trećeg osnovnog resursa – materijalnih dobara“, smatra sagovornica Portala Analitika.

Đuričković kaže da su manje zarade žena u direktnoj vezi sa njihovim rodnim, patrijarhalnim ulogama i opterećenjem žene poslom u domaćinstvu i porodici. Prema njenom mišljenju žene imaju niže zarade najčešće usljed manje tržišno vrjednovanih radnih sati, službenih putovanja i slično.

Prema podacima Eurostata, dvije trećine vodećih funkcija u preduzećima u EU pripada muškarcima. Osim toga, iako predstavljaju 46 odsto zaposlenih, žene su nedovoljno zastupljene među menadžerima. Situacija nije bolja ni u Crnoj Gori.

Istraživanje koje je prije nekoliko godina uradio Evropski pokret u Crnoj Gori pokazalo je da većina ispitanika smatra da, ukoliko u braku radi samo jedna osoba, to treba da bude muškarac, i da poslovi u domaćinstvu dominatno pripadaju ženama.Ovakvi podaci ne čude Zvezdanu Oluić, šeficu Sektora za PR i marketing Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG). Ona kaže da postojanje rodnih razlika, prije svega, treba tražiti u patrijarhalnim stavovima i tradicionalnim modelima ponašanja koji se još uvijek prepoznaju kod velikog broja građana.

„Mentalitet i kulturno nasljeđe u Crnoj Gori upućuju na percepciju žene kao predstavnice ’slabijeg pola’ koja ima reproduktivnu ulogu i orijentisana je na obavljanje uloge supruge, majke i domaćice, dok je muškarac glava kuće, čiji rad obezbjeđuje egzistenciju porodice“, smatra sagovornica Portala Analitika.

Istraživanje UPCG je pokazalo da se muška i ženska perspektiva razlikuje i po pitanju kućnih obaveza. Naime, žene sebe češće smatraju primarno odgovornim (64 odsto žena u odnosu na 20 odsto muškaraca), dok svog supružnika ne smatra primarno odgovornim nijedna žena. S druge strane, 34 odsto muškaraca odgovornim vide upravo svoje supruge vide kao više odgovorne.

Ona dodaje da očekivanja od žena po pitanju obaveza u kući, teško balansiranje između porodičnih i profesionalnih uloga, ali i inertnost, manjak ili nedostatak inicijative, ambicije ili želje za afirmacijom dovode do toga da jedan dio ženske populacije svjesno pristaje na ulogu tzv. „izdržavanih lica“.

U Crnoj Gori, prema zvaničnoj statistici žene su vlasnice biznisa u svega 9,6 odsto slučajeva, što je u poređenju sa regionom i zapadnom Evropom najniži procenat. Manje ih ima i na menadžerskim pozicijama u odnosu na muškarce.

Sagovornica Portala Analitika podsjeća da koncept „stalnog posla do penzije“ gotovo da više nigdje na svijetu ne postoji. Žensko preduzetništvo u Uniji poslodavaca prepoznaju kao važnu mjeru za smanjenje nezaposlenosti i ekonomski rast zemlje.

Olujić kaže da dodatno zabrinjavaju i podaci da „rodni“ jaz u zaradama raste sa nivoom zarada, te da je najveći upravo među najvišim zaradama.

„To upućuje na postojanje tzv. ’staklenog plafona’ za žene, što znači da one ne zauzimaju pozicije koje donose najviša mjesečna primanja – ni u privatnom niti u javnom sektoru. U najkraćem – žene se u našem društvu još uvijek prepoznaju kao izvršioci, a ne i kao donosioci odluka. To potvrđuje i njihova slaba zastupljenost na visokim hijerahijskim pozicijama u političkom i ekonomskom životu“, objašnjava Oluić.

Ona smatra da treba stvoriti regulatorni okvir, ali i podizati svijest o značaju rodne ravnopravnosti i ekonomskog osnaživanja žena, uticati na eliminaciju stereotipa o ženama kao „slabijem polu“ kojem nedostaju adekvatne upravljačke i liderske sposobnosti.

„Žene su značajnije zastupljene u sektorima sa slabijim primanjima“, kaže Ana Šebek, samostalna savjetnica Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća.Rješenje za diskriminaciju po pitanju zarada sagovornica Portala Analitika vidi u osvješćivanju da ne postoje muška i ženska zanimanja i da žene jednako kao i muškarci mogu biti dobri rukovodioci, političari i slično.

„Veoma bitno je i stvaranje pozitivne klime i organizovane podrške razvoju ženskog preduzetništva. To bi se direktno odrazilo na prihode države po osnovu uplate poreza, doprinosa i drugih davanja od ’ženskih’ preduzeća, na otvaranje novih radnih mjesta, i povećanje nivoa socijalne sigurnosti. Samim tim i zarade muškaraca i žena će se izjednačiti“, smatra Šebek i podsjeća da je u Crnoj Gori u toku izrada nacionalne Strategije razvoja ženskog preduzetništva. Na tome su se ujedinili ključni akteri u državi, privatnom i civilnom sektoru, pa se nadamo da će to rezultirati dugoročnom politikom i razvojnim mjerama koje će unaprijediti ekonomski položaj žena. Neophodno je shvatiti je da je samo ekonomski nezavisna žena – ravnopravna“, zaključuje Šebek.

Gordany Vukčević, načelnica Odsjeka za EURES i međunarodno posredovanje u zapošljavanju, smatra da se položaj žena u crnogoskom društvu i u profesionalnim i privatnom životu znatno poboljšao.

„Tradicionalna podjela poslova na muške i ženske polako nestaje, sa manje podozrenja se gleda na ambiciju ili političko angažovanje žena. Međutim, situacija još uvijek nije idealna niti je, još uvijek, postignut standard razvijenih zemalja“, objašnjava sagovornica Portala Analitika.

Ona ne spori da diskriminacija žena na tržištu rada postoji, da su žene u nepovoljnijem položaju od muškaraca kada je u pitanju zapošljavanje, položaj na radnom mjestu, karijera i zarade.

„Diskriminacija na radnom mjestu se doživljava kao dio svakodnevnice u svakom društvu, pa ju je teže prepoznati i sankcionisati. Nepovoljan položaj žena na tržištu rada je usko povezan sa njihovim nepovoljnijim statusom u porodici. Najveći dio obaveza je na ženi, bez obzira da li je zaposlena, koliko je opterećena na radnom mjestu, koliko zarađuje i sl.“, kaže Vukčević. Zanimljivo je da muškarci samo u 10 odsto slučajeva kao uzrok neaktivnosti u traženju posla navode brigu o djeci ili odraslim nezbrinutim osobama, a žene taj razlog navode u čak 90 odsto slučajeva, podsjeća ona.