Sa djetetom u poslaničkoj klupi

Aneliz Dods je evropska parlamentarka, koja je na čelu Parlamentarnog odbora Evropske unije (EU) i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje (POSP), a ovih dana boravi u Crnoj Gori. Njena posjeta ostaće upamćena i po sastancima sa crnogorskim zvaničnicima i predsjedavanju sjednicom Odbora u parlamentu dok je u naručju držala svoju tromjesečnu ćerku koju je po potrebi i dojila. Prenosimo njen blog koji je napisala ubrzo nakon što se porodila i vratila poslovnim obavezama u kojem je opisala kako je to izgledalo:  

U februaru sam rodila drugo dijete, malu djevojčicu. Zahvalna sam svojim biračima na strpljenju, obzirom na to da sam zbog porođaja morala da smanjim obim posla. Devet nedjelja kasnije  sam prvi put nakon rođenja djeteta prisustvovala plenarnom zasijedanju u Strazburu, na kojem su se okupili svi članovi Evropskog parlamenta.

Iako je novim mamama članicama parlamenta u Strazburu dozvoljeno da budu odsutne na nekoliko mjeseci, cijena toga je smanjenje arseanala kojim politička grupacija kojoj pripadaju raspolaže. Drugim članovima parlamenta nije dozvoljeno da vas zamijene u Strazburu (možete imati zamijenu npr. prilikom glasanja u okviru komiteta, koja se uglavnom odvijaju u Briselu). Možda zbog toga što u Strazburškom parlamentu ne postoje formalna ‘vlada’ i ‘opozicija’, nema ni sistema kao u Vestminsterskom parlamentu gdje se po ‘tvining’ sistemu poslanici suparničkih klubova dogovaraju o obostranom uzdržavanju od glasanja. Dakle, obzirom da smo imali nekoliko važnih glasanja u toku ovog mjeseca, a kako ja još uvijek dojim, morala sam povesti dijete sa sobom.

Kao i uvijek, doći do Strazbura nije bilo naročito lako, iako je beba mnogo bolje nego ja podnijela put taksijem, autobusom i dva leta avionom, dok konačno nismo stigli u parlament. (Još se nadam da ćemo se jednog dana osloboditi potpuno nepootrebnog parlamentarnog zasijedanja u Strazburu jednom mjesečno).

Većini mojih kolega nije smetalo prisustvo bebe u blizini, što je više nego dobro imajući u vidu da su još dvije članice Socijalista na putu da postanu majke u toku ove godine. Ipak, bila sam blago nervozna oko toga kako će se beba ponašati na sastanku koji smo organizovali sa Evropskim Komesarom za ekonomiju, čija je tema bila zaštita malih proizvođača sajdera u Velikoj Britaniji. Organizacija ovog sastanka je trajala veoma dugo, i bilo je od velike važnosti da sve prođe kako treba. Srećom, i Evropski komesar, kao i predstavnici Britanske Campaign for Real Ale su bili opušteni po pitanju njenog prisustvovanja sastanku. Svakako držali smo je podalje od uzoraka sajdera!

Glasanje na plenarnom zasijedanju je samo po sebi predstavljalo ogroman izazov, naročito tokom zadnjeg dana kada ju je mučio stomak pa je bila prilično neraspoložena. Svaka sesija tokom glasanja može uključivati i preko hiljadu glasova, uz potencijalno različite stavove  kako sa strane političke grupe (Socijalista, u mom slučaju), delegacije (Britanskih laburista, u mom slučaju), a svakako i stavova po sopstvenoj savjesti! Dodajte uz to još i činjenicu da predsedavajući može i da ne govori na vašem maternjem jeziku, zatim neispavanost, što sve jasno može dovesti do potencijalne zbunjenosti. Na kraju, uspjeli smo da proguramo sesiju bez većih problema. Iako tada toga nisam bila svjesna, fotograf agencije Rojters je izabrao dobar momenat da napravi par naših forografija, koje su kasnije preneli mediji u Španiji i Nemačkoj. Zahvalna sam što su izabrali moment u kojima je stomak nije previše mučio!

Na kraju krajeva, srećna sam zbog toga što radim posao koji je kompatibilan sa odgajanjem djece, iako biti  daleko od kuće može biti zaista teško (bilo je prelijepo ponovo vidjeti moje starije dijete u petak ujutru, nakon četiri dana odsustva). Svakako je komplikovanije – i biće sve teže i teže – mnogim mojim komšijama koji često moraju da žongliraju između nepredvidivih smjenama na poslu i traženjem ko će da im pričuva djecu, što zna biti veoma skupo.

Izvor: http://www.anneliesedoddsmep.uk/
Prevela: Dragana Stanković