Ministarstvo zdravlja pripremilo je izmjene i dopune Zakona o zdravstvenom osiguranju, a koje će se naći na nekoj od narednih sjednica Vlade.
Važećim zakonom propisano je da status osiguranog lica stiču članovi porodice koji imaju prebivalište, odnosno odobren stalni boravak u našoj zemlji.
Ta odredba, kako su Pobjedi kazali iz Ministarstva zdravlja, pravila je probleme stancima, uglavnom ženama iz okruženja koje su se udale za Crnogorce.
”Građanke iz okruženja status stalnog boravka sticale su tek nakon pet godina neprekidnog privremenog boravka, tako da se nijesu mogle osigurati preko svog bračnog druga i ostvariti pravo na zdravstveno osiguranje preko supruga. Takođe, u doduše rijetkim slučajevima, ali ih ima, kada se dijete naših državljana iz određenih razloga, uglavnom medicinskih, rodi u Srbiji po važećem zakonu ne može se osigurati u Crnoj Gori preko roditelja, jer ima status stranca sa privremenim boravkom”, naglasili su u Ministarstvu.
Sve ovo, kako ističu, bio je razlog zbog čega je u izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju propisano da svojstva osiguranog lica mogu steći i članovi porodice.
”Tu se podrazumijevaju bračni ili vanbračni drug, djeca rođena u braku ili van braka, pastorčad, usvojena djeca kao i ona bez roditeljskog staranja, ako ih osiguranik izdržava, u skladu sa zakonom koji imaju dozvolu za privremeni boravak radi spajanja porodice ili radi školovanja u skladu sa posebnim zakonom, pod uslovom da nemaju svojstvo osiguranika u drugoj državi sa kojom je zaključen međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju”, objasnili su iz Ministarstva.
Sekretarka ministarstva zdravlja Nina Malović objasnila je da pravo na naknadu troškova prevoza ne može ostvariti osoba kada zdravstvenu zaštitu nije ostvarila u najbližoj zdravstvenoj ustanovi, ili u drugoj u kojoj je mogla.
Naglasila je da je, u cilju sprečavanja zloupotreba prava na bolovanje, predloženo da Fond za zdravstveno osiguranje refundira poslodavcu isplaćenu nadoknadu u visini od 70 odsto od osnova za nadoknadu, a najviše do iznosa koji ne može biti veći od jedne prosječne zarade zaposlenih u prethodnoj godini. Propisano je da se bolovanje koristi tek istekom dva mjeseca od dana zaposlenja, osim u slučaju hitne medicinske pomoći i povrede na radu.
