Nevjerovatna obrazloženja otkaza za trudnice

Objašnjenja kako je moguće ženu u drugom stanju koja je još radno aktivna ili je na trudničkom bolovanju ostaviti bez posla su maštovita ali ne i humana, jer osim što se krše njena osnovna ljudska prava, ona se dovodi podređen položaj da bira između posla i porodice.

Dvadesetdevetogodišnja N.D. iz Tivta, majka dvoje djece, radila je u podružnici poznatog trgovačkog lanca koji se bavi prodajom robe na veliko i malo. U asortimanu kompanije nalaze se proizvodi za kuću i građevinski materijal. N.D. je radila sa hemikalijama. Odlazak kod ginekologa koštao ju je posla.

“Tražila sam da odsustvujem sa posla da idem kod doktora. Međutim, šef mi je rekao da ne može da me pusti, nego da zamijenim smjenu. Rekla sam mu da se ne osjećam dobro i da neću doći na posao ako ne budem u stanju da to uradim. Nijesam otišla na posao, nego kod doktora. Sjutradan sam ga zvala telefonom. Javila sam mu da sam na bolovanju i da ću donijeti doznake“, ispričala je ona za CdM.

N.D. kaže da joj je šef rekao da ne može da ide na bolovanje i da joj je poslije sedam dana stiglo rješenje o suspenziji u kojem je obrazloženo da se nije javila i ispoštovala radnu obavezu.

Ona je objasnila da se nije odmah žalila na rješenje o suspenziji, nego je pozvala firmu i zatražila objašnjenje zašto je suspendovana.

“Šef mi se nije javljao. Ne znam zašto. Odbijao mi je pozive. Poslala sam mu poruku da sam trudna i da zbog toga nijesam na poslu, da mi je bolovanje otvoreno. Doznake sam poslala po prijateljici pošto nijesam mogla da odem. Niko nije htio da kontaktira samnom“, kazala je ona.

N.D. je u toj firmi radila četiri i po mjeseca. U momentu suspenzije tekao joj je drugi tromjesečni ugovor. Ona tvrdi da joj ugovor nije isticao u trenutku kada je dobila rješenje, nego da se suspenzija desila mjesec i po prije isteka ugovora.

“U međuvremenu sam poslala faksom predmet inspekciji rada u Podgorici, Udruženju Roditelji, pomoćnici ministra rada i socijalnog staranja Vesni Simović i inspekciji rada u Herceg Novom. Samo su mi se javili iz Udruženja Roditelji i inspekcije rada u Herceg Novom. Niko se drugi nije javio, obratio, bilo šta rekao“, kazala je N.D.

Ona tvrdi da nema od čega da živi i da trudna ne može da traži novi posao.

“Prepuštena sam na milost i nemilost“, rekla je N.D.

Pravna zastupnica Udruženja Roditelji Milica Kadović kaže da važeći Zakon o radu sa jedne strane štiti trudnice u dijelu koji se odnosi na njeno pravo da joj ne može biti otkazan Ugovor o radu zbog trudnoće, dok sa druge strane omogućava poslodavcu da trudnici, odnosno zaposlenoj ženi koja se nalazi na trudničkom bolovanju može, u slučaju da je zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme jednostavno ne produži ugovor.

“Takve odredbe, a kod činjenice da je kod nas najveći broj Ugovora o radu na određeno vrijeme, omogućavaju zloupotrebe od strane poslodavaca. Po mojim iskustvima, postoji veliki broj otpuštanja zaposlenih žena odmah nakon saznanja poslodavca da su trudne, a istekne im Ugovor o radu, bez obzira da li se nalaze na trudničkom bolovanju ili ne“, navela je ona.

Kadić tvrdi da je takvo postupanje neshvatljivo s obzirom da za trudnice država, odnosno Fond za zdravstveno osiguranje, refundira poslodavacu isplaćenu zaradu u bruto iznosu.

“Ovo dovodi do zaključka da je razlog ovakvog postupanja činjenica da poslodavci ne prijavljuju zaposlene, pa samim tim i neuplaćuju doprinose ili uplaćuju manje iznose od onih koje su po Zakonu dužni uplatiti, zbog čega im refundiranje zarade od Fonda ne predstavlja dovoljnu motivaciju da produže ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme sa zaposlenom trudnicom“, dodala je ona.

Generalni sekretar Unije poslodavaca Crne Gore UPCG Suzana Radulović tvrdi da ta asocijacija u svom Etičkom kodeksu, neposrednim učešćem u radnim grupama na izradi zakonskih akata, kao i u stalnoj komunikaciji sa članstvom, zastupa principe dobre prakse, poštovanja zakonske regulative, ali i etičkog i moralnog poslovanja.

Ona je pojasnila da je posebna zaštita i pomoć ženama za vrijeme trudnoće, porodiljskog, odnosno roditeljskog odsustva, odnosno odsustva radi njege djeteta, uređena odredbama Zakona o radu, Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti.

“Navedenim propisima predviđeno je i pravo poslodavaca na refundaciju naknada zarada isplaćenih po navedenim osnovima, tako da, u suštini, to ne predstavlja opterećenje za poslodavca, iako ima kašnjenja u refundiranju sredstava. Iz navedenih razloga nema logičnog objašnjenja, a time ni uporišta,  za navode da poslodavci otpuštaju sa posla žene koje odlaze na trudničko odsustvo“, kazala je Radulović.

Prema njenim riječima činjenica da će zaposlena poći na odsutsvo radi održavanje trudnoće ili kasnije na porodiljsko i roditeljsko odsutvo nije i ne može biti kriterijum za raskid ugovora o radu za bilo kog poslodavca koji ima dobru viziju poslovanja, jer on sagledava ukupne kvalitete i doprinos uspješnosti kompanije svakog zaposlenog.

Radulović je kazala i da je poslovna nezvjesnost u postojećim prilikama uslovila korišćenje zakonskih mogućnosti zaključivanja ugovora o radu na određeno vrijeme.

“Ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je zaključen, i u tom slučaju činjenica trudnoće nema apsolutno nikakvog uticaja, za razliku od situacije kada ugovor ističe nakon što se počne koristiti porodiljsko odsustvo, jer se tada ugovor na određeno produžava do isteka tog odustva, tj. 365 dana od dana porođaja“, kazala je Radulović.

Ona je kazala i da možda upravo navedena situacija stvara utisak i percepciju u javnosti da poslodavci otkazuju ugovor o radu ženama koje koriste odsutvo radi održavanja trudnoće.

Izvor: Cafe Montenegro