STUDIJA SLUČAJA I – Posao ili Beba?

Pred dilemom Posao ili beba je bila dvadesetdevetogodišnja N.D. iz Tivta kada je dobila rješenje o suspenziji od svog poslodavca, poznate crnogorske kompanije iz Podgorice (područna jedinica Kotor), koja se bavi trgovinom, prodajom robe na veliko i malo.

Naime, N.D. je majka dvoje maloljetne djece (6 i 8 godina), koja je kao visokoškolac iz ekonomskih razloga prinuđena da radi na poslovima koji nisu adekvatni njenoj stručnoj spremi, obzirom da je i njen suprug nezaposlen, a žive kao podstanari.

U toj borbi za egzistenciju, zaposlila se u pomenutoj kompaniji, odnosno njenoj  područnoj jedinici u Kotoru, i potpisala Ugovor o radu na  određeno vrijeme, od 15.04.2012.godine, na radnom mjestu čistačica – koji iziskuje rad sa hemikalijama, u asortimanu u kom se nalaze proizvodi za kuću i građevinski materijal. Na tom radnom mjestu je radila do 17.08.2012. godine, kada je morala da potpiše raskid ugovora, jer je isti bio na određeno vrijeme, iako zakon ne insistira na raskidu ugovora, ukoliko postoji volja poslodavca da se ugovor produži, a u konkretnom slučaju je bilo tako.

Narednog dana, 18.08.2012. godine potpisala je novi Ugovor o radu na određeno vrijeme, na tri mjeseca, dakle do 18.11.2012. godine.

Dana 08.10.2012. godine, N.D. se nije osjećala dobro, a uz to je bila u drugom stanju, pa se požalila šefu smjene lično. Sjutradan, 09.10.2012. godine  N.D. je nazvala telefonom svog šefa kako bi od njega dobila dozvolu za odsustvo sa posla. Nije naišla na razumijevanje. Insistirano je da dođe na posao ukoliko ne nađe zamjenu. Kako to nije mogla da uradi, a zdravstveno stanje joj je i dalje bilo loše, znajući da je trudna, ona se istog dana obratila ljekaru specijalisti (o čemu posjeduje dokaz – Izvještaj ljekara specijaliste od 09.10.2012. godine). Smatrala je da bi njen odlazak na posao, koji iziskuje rad sa raznim hemikalijama, ugrozio još više njeno zdravstveno stanje, odnosno  trudnoću. Ljekar joj je preporučio strogo mirovanje mjesec dana.

Narednog dana 10.10.2012. godine,  ponovo je  nazvala svog šefa i obavjestila ga da joj je otvoreno bolovanje, da je trudna, te da će mu dostaviti doznake. Međutiim, rečeno joj je da ne može da ide na bolovanje i da će dobiti otkaz.

Dana 12.10.2012. godine donešeno je Rješenje o privremenom udaljenju zaposlenog (suspenzija), u kom se navodi kao razlog suspenzije, neopravdan propust zaposlenog da u roku od tri dana od dana kada je nastupila privremena spriječenost za rad o tome obavijesti poslodavca. Navedena radnja se smatra težom povredom radne obaveze, za koju poslodavac može izreći mjeru prestanka radnog odnosa. Pomenuto rješenje je dobila nakon sedam dana, 25.10.2012. godine i to poštom. Odmah je pokušala  telefonskim putem da stupi u kontakt sa šefom i sazna zbog čega su je suspendovali sa posla  kad se uredno javljala svojim nadređenima, međutim, niko joj od nadležnih nije odgovarao, niti do danas objasnio prave razloge suspenzije.

Dakle, N.D. je u pomenutoj firmi radila četiri ipo mjeseca. U momentu suspenzije tekao je drugi tromjesečni ugovor (dokaz: Ugovori o radu od 15.04.2012. godine I od 18.08.2012. godine, te Rješenje o suspenziji od 12.10.2012. godine). Iz navedenog se može zaključiti da je rješenje o suspenziji donijeto mjesec ipo dana prije isteka Ugovora o radu između D.M. i kompanije DOO “KIPS” iz Podgorice, područna jedinica Kotor.

Nakon toga N.D. se obratila Inspekciji rada, Područna jedinica Herceg Novi, Inspekciji rada u Podgorici, Udruženju Roditelji, pomoćnici ministra rada I socijalnog staranja Vesni Simović, međutim, do danas su se javili, pored Udruženja Roditelji, samo Inspekcija rada Herceg Novi, sa obrazloženjem da se predmet zagubio i da tek treba da stigne u Podgoricu.

Državni organ, u ovom slučaju Inspekcija rada, u obavezi je kada dobije podnesak za čiji prijem nije nadležan, da bez odlaganja pošalje podnesak nadležnom organu i o tome obavjesti stranku (Zakon o opštem upravnom postupku član 55). Neshvatljivo je, i u najmanju ruku neodgovorno, objašnjenje inspekcijskih organa, kojima je dokumentacija proslijeđena 25.10.2012. godine, da je predmet zagubljen i da tek treba da stigne u Podgoricu, kada je zakonom jasno definisan način komuniciranja organa.

POSTOJI LI ADEKVATNA ZAKONSKA ZAŠTITA?

Kako sada nije u mogućnosti da trudna traži novi posao, N.D.  je dovedena na rub egzistencije, pa se postavlja pitanje šta je sa zakonima kojima se štite žene u trudnoći, šta je sa primjenom Ustavnih odredbi i ratifikovanih međunarodnih ugovora kojima se jemči posebna zaštita majke i djeteta i prema kojima država stvara uslove kojima se podstiče rađenje djece.

Iako Zakon o radu Crne Gore načelno štiti žene za vrijeme trudnoće, on takođe  DOZVOLJAVA poslodavcu da zaposlenoj ženi koja se nalazi na trudničkom bolovanju, a zaposlena ja na određeno vrijeme, ne produži ugovor. Ustavna i zakonska zaštita žene za vrijeme trudnoće se na ovaj način fundamentalno dovodi  u pitanje, obzirom da znamo da je danas najveći broj ugovora sklopljenih sa poslodavcima upravo  ugovori na određeno (iako je Zakonom o radu definisano da je pravilo, a ne izuzetak da se ugovor o radu zaključuje na neodređeno vrijeme), a što implicitno stvara pogodno tlo za nepoštovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda (u ovom slučaju posebne zaštite žene na radu).

Nadalje, Zakonom o radu,  Zakonom o zdravstvenom osiguranju i Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti predviđeno je  pravo poslodavca na refundiranje zarada isplaćenih po osnovu posebne zaštite i pomoći ženama za vrijeme trudnoće, porodiljskog i roditeljskog odsustva, odnosno odsustva radi njege djeteta, no  ipak se dešavaju ovakvi slučajevi kojim se krše osnovna ljudska prava, prava kojim, žene imaju posebnu zaštitu, pogotovo u slučaju graviditeta, a koja se posebno štite inkorporisanošću i određenošću u našem Ustavu član 6,8,10,17,19,62,64,73.

Ovo navodi na pomisao da poslodavci NE PRIJAVLJUJU ZAPOSLENE, pa samim tim i ne uplaćuju doprinose, ili uplaćuju manje iznose od onih koji su dužni po zakonu, pa stoga nemaju motivaciju za refundiranjem zarade iz Fonda za zdravstveno osiguranje, niti volju da produže ugovor o radu sa zaposlenom trudnicom, a zakon im u tome na žalost “ne smeta”.

Nadalje, Zakonom o zaštiti na radu , kao preventivne mjere utvrđeni su prethodni i periodični ljekarski pregledi zaposlenih, kao i druge mjere za obezbjeđivanje higijenskih i zdravstvenih uslova rada u radnoj sredini, koje se preduzimaju radi otklanjanja ili svođenja u dozvoljene granice uzroka obolijevanja i zdravstvenih oštećenja u vezi sa radom, a naročito u odnosu na higijenu, sanitarne i druge uređaje.

Svi ljekarski pregledi koji predstavljaju preventivne zdravstvene preglede zaposlenih vrše se u cilju zaštite života, zdravlja i radne sposobnosti zaposlenih, sprečavanju povreda na radu i profesionalnih bolesti, bolesti u vezi sa radom o kojima je poslodavac dužan da vodi Evidenciju.

Hemijski proizvodi čine veliku grupu najraznovrsnijih jedinjenja proizvedenih u hemijskoj industriji. Svaka hemijska materija je u suštini otrov, odnosno može imati toksično dejstvo na živi organizam. Čak i najbezazlenije hemikalije mogu izazvati ozbiljne posledice, po zdravlje onoga ko ih koristi na neadekvatan način. Na radnom mjestu hemijske materije predstavljaju jednu od najčešćih izvora štetnosti po zdravlje.

Najrasprostranjenije  opasne materije su : rastvarači, sredstva za čišćenje, boje I lakovi, deterdžent i dr. Opasne materije mogu da se unesu u organizam: disanjem, konzumiranjem hrane i pića, kontaktom preko kože i očiju.

Imajući na umu sve naprijed navedeno, a takodje znajući da se u konkretnom slučaju radilo o radnom mjestu čistačica, koji posao iziskuje rad sa raznim vrstama hemikalija, koje su, i pored adekvatnih zaštitnih rekvizita koje je imala kod poslodavca, ipak u specifičnom stanju graviditeta zaposlene, iziskivali dodatni angažman poslodavca za zaštititom na radnom mjestu, te u najmanju ruku odgovornost i razumjevanje  za dozvolu za odlazak kod ljekara, bez posledica po njeno zaposlenje i dovođenje N.D. i njene porodice u stanje socijalne i ekonomske ugroženosti.

Zaključak: U konkretnom slučaju radi se o flagrantnom kršenju Ljudskih, Ustavnih a samim tim i prava Zakona o radu (zaštite žena za vrijeme trudnoće), a odgovornost države je da ne dozvoli ovakvo kršenje međunarodnih i nacionalnih propisa, te da uskladi pozitivno zakonodavstvo sa Ustavom i ratifikovanim međunarodnim propisima, kako ne bi imali pravni haos u kom niži pravni propis derogira viši.

Autor: dipl.pravnik Marijana Radulović, udruženje Roditelji