Home » Featured » Mama traži posao

Mama traži posao

trzenjeposlaPIŠE: Jelena Vučetić, blog Being mum

Dobila si otkaz na poslu. Čim si se vratila sa porodiljskog. Zato što nekome nešto nije bilo po volji. Zato što nisi dala da ti diraju dijete. Da vrijeđaju tebe. Njima na čast. Davno prošlo vrijeme.

Ostala si kod kuće, sa svojim blagom najvrjednijim, da sve odboluješ. Da se osmjesima liječiš. Da opet spoznaš da je život nešto drugo osim rada u kancelariji, svakog dana od jutra do sjutra. Šta si kukala, kukala si, vrijeme je da sve prođe, i ode, i da se nikada više isto ne ponovi.

Vrijeme provodiš tako što ugađaš svom djetetu. Svom mužu. Sebi. Mijesiš kolače, slatke, mirisne. Čitaš knjige, pa onda o istim dugo razmišljaš. Raspravljaš o njima, tražiš i daješ odgovore. Učiš se nekim tehnikama ukrašavanja, pa pravis kutije, ogledalca, sve bi u kući mijenjala i ukrašavala. Šijes lutke, pišeš priče. I shvataš da u svemu tome toliko uživas, da to riječi ne mogu opisati.

Ali, spoznaješ i onu bolnu stranu. Da tvoj muž ne može sam toliki pritisak podnijeti. Radi, radi, radi, zaradi, zaradi, zaradi… Novca nikad dosta. Lagano osjećaš kako se novac sve lakše i lakše topi, i shvataš da je na tebi da nešto promijeniš. Budiš se iz tog divnog sna, gdje radiš ono što voliš. Jer, ne doprinosiš kućnom budžetu, bar ne u tom trenutku. Ko zna ipak šta će biti na neke duže staze.

Kažeš sebi, hajde prvo da sredimo biografiju. I shvatiš da to nisi radila godinama, i da si skroz van toka. Nemaš čak ni noviju sliku, na kojoj ličiš na sebe. Ipak, imaš toliko iskustva da znaš da ne treba da šalješ sliku u kupaćem kostimu. A vjerujte mi, viđala sam i takve biografije.

Sve vrijeme dogovaram se sa mužem. Kaže mi: Konkuriši bilo gdje, bitno je da počnes da radiš. Ja bih ipak da konkurišem na neke poslove koji mi se sviđaju. Još me drži euforija da želim da radim ono što volim. Da ne radim neke poslove, gdje će mi biti mrsko ujutru da ustanem. Da ne radim neke poslove, poslije kojih ću bijesniti i vrištati od bijesa i stresa. Jer to bi ipak trebalo biti vrijeme za moje dijete. Vrijeme radosti. Vrijeme koje ću, iako možda preumorna, provoditi sa svojim klincem, dok čitamo, jurimo se, igramo…

A onda kada padne noć, i bebac zaspi, traziš, čitas, analiziras oglase koje si pronašla. Toliko te dugo nije bilo da imaš utisak da pola oglasa ne razumijes, pola naziva zanimanja nikada nisi čula, i shvatas da iako si i obrazovana i sa radnim iskustvom, izgleda nisi dovoljno dobra za nešto što se traži.

Gledaš poslove koji te zanimaju, gledaš i one koji te ne zanimaju, nekada se od muke smiješ, jer npr. poslodavac doslovce traži osobu koja ima neku opštu kulturu, nekada bi čak i zaplakala, jer vidiš da je čak i u oglasu za čistačicu u jednoj ambasadi potrebno govoriti dva svjetska jezika i znati još mnoštvo toga.

Zašto se čudiš svemu tome, pitaju te? Velika je nezaposlenost, ponuda je veća od tražnje, spremi se da duže tražis posao, a u međuvremenu se dodatno edukuj. Ne bila ja Rubi, što i nisam, ako ne završim više onaj moj španski.

I odjednom oktobar postade novembar, novembar decembar, a ja tražim, analiziram, konkurišem. Za Novu godinu sam svom mužu poželejla da mu žena nađe posao i da bude srećna, a mislim da je i on isto poželio.

Share This Post

Google1Yahoo

Leave a Reply

Your email address will not be published.