Zatražene izmjene Zakona o radu u cilju unaprjeđenja prava majki

Udruženje Roditelji zatražilo je danas od Ministarstva rada i socijalnog staranja da promijeni i unaprijedi odredbe Zakona o radu koje se odnose na trudnice i porodilje i da kvalitetnije definiše i zaštiti njihova prava.

Udruženje je obavijestilo Ministarstvo da im se u toku tri godine rada pravnog savjetovališta za roditelje u ovoj oblasti obratilo i zatražilo pomoć preko hiljadu majki i očeva (koji su tražili pravni savjet za svoje supruge) sa, uglavnom sličnim problemima i iskustvima sa kojima su se suočavale u toku trudničkog i porodiljskog odsustva, ali i sa velikim brojem pitanja o svojim pravima nakon povratka na posao. Trudnicama se, kako su aveli, u najvećem broju slučajeva mogao dati mali broj savjeta jer njihova prava postojećim zakonima nijesu ni zaštićena pa se nalaze u kompleksnijem položaju od porodilja zbog činjenice da poslodavci nemaju obavezu da produžavaju ugovor o radu sa njima u toku trudnoće.

Ono što je bilo karakteristično za sve tri godine rada savjetovališta, koje je finansirala Ambasada Sjedinjenih Država ili je radilo zahvaljujući volonterskom radu članova udruženja koji su po struci advokati, je i dominantno prisustvo straha od prijavljivanja nepravilnosti nadležnim organima, i to veoma često zbog nepovjerenja u institucije sistema.

“Žene se boje da bi, ukoliko bi pokrenule bilo koji postupak koji bi osigurao ostvarivanje njihovih prava, postojala mogućnost raskida ugovora o radu ili pojave mobinga. U prilogu tome je i činjenica da se veliki broj žena obratio savjetovalištu, a da se pri tom nisu predstavile ili su se predstavile nadimkom ili nepotpunim ličnim imenom (imenom bez prezimena). Zbog toga smatramo da bi u ovom dijelu bi bila veoma značajna uloga nadležnih državnih organa da postupaju po anonimnim prijavama istovjetno kao i kada su u pitanju ostale prijave, u slučajevima kada je to moguće”, piše u dopisu uduženja Ministarstvu.

Udruženje Roditelji je uspostavilo saradnju sa Upravom za inspekcijske poslove koja se zasniva na tome da naša organizacija prijavljuje direktno Inspekciji rada situacije u vezi sa kojim nam se obraćaju roditelji i vjerujemo da će u narednom periodu situacija u tom dijelu biti barem djelimično unaprjeđena. Ipak, smatramo da se mora pronaći model podrške i animiranja zaposlenih da o nepravilnostima obavijeste nadležne institucije i da imaju povjerenje u njih jer je to jedan od ključnih načina za zaštitu i ostvarivanje njihovih prava.

Drugi veliki problem koji imaju zaposlene porodilje odnosi se na činjenicu da one, u velikom broju slučajeva, odmah nakon okončavanja porodiljskog bolovanja ostaju bez posla. Činjenica je da se radilo o Ugovorima o radu na određeno vrijeme i da je razlog prestanka radnog odnosa istek Ugovora. Međutim, ono što unosi sumnju je činjenica da se u tim slučajevima radi o radnim mjestima koja se nalaze u sistematizaciji radnih mjesta, što znači da su ista poslodavcu potrebna, pa se takvo postupanje može svesti na neki lični razlog, a koji opet ne mora biti povezan sa nezadovoljstvom radom zaposlene ili sl. jer ista nije imala ni mogućnosti da ne ostvaruje očekivane rezultate upravo jer se nije faktički nalazila na radu. Uz ovo, postoji i problem u tumačenju Zakona o radu u dijelu preinačenja ugovora na određeno u ugovor na neodređeno nakon isteka perioda od dvije godine u kojem je žena bila radno angažovana, i u tom dijelu su majke dodatno diskriminisane. Nadležne institucije sada tumače da poslodavaca nema obavezu da preinači ugovor na određeno u ugovor na neodređeno porodilji koja je ukupno (sa periodom koji je provela na porodiljskom) radila kod poslodavaca dvije godine. Iako je zakonom definisano da u tom peridu zaposlenoj teče staž, u praksi se sada pravi izuzetak i majke dovode u nezavidan položaj. Zbog toga je potrebno izmijeniti Zakon o radu u tom dijelu u smislu preciznijeg definisanja ovih prava.

Treći problem sa kojim se porodilje suočavaju u toku porodiljskog se odnosi na neisplaćivanje zarade u toku trajanja trudničkog ili porodiljskog bolovanja, ili isplate manjeg iznosa zarade od Zakonom predviđenog, što se češće dešava. Naime, Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti je regulisano da poslodavac ima pravo na refundaciju troškova na ime zarade zaposlene koja se nalazi na trudničkom ili porodiljskom bolovanju u bruto iznosu, ukoliko je izvršio isplatu zarade zaposlenoj i uplatio doprinose za PIO i zdravstveno osiguranje. Kroz ovaj projekat od majki koje sun am se obraćale, svaka treća se obratila savjetovalištu bila uskraćene za ovo pravo djelimično. Ova pojava je ukazala da se ne radi samo o povredama Zakona o radu, već da se radi i o povredema Zakona kojim je regulisana poreska politika, kao i Krivičnog zakonika.

Poslednji, ali pri tome ne i najmanji problem, se odnosi na pritiske koje zaposlene trpe kako bi prije svega bile spriječene da uopšte i ostvare pravo na trudničko i kasnije porodiljsko bolovanje, na način što se u tim situacijama uglavnom odlučuju da ne stvaraju ili ne proširuju porodicu. To se odnosi čak i na periode prije formalnog zapošljavana, postavljanjem pitanja u toku intervjua za posao o životnim i planovima o zasnivanju porodice, čak i u nekim državnim organima, kako su nas majke obavijestile.

Takođe, se i dalje javlja problem koji se odnosi na nerazumijevanje pravnih instituta. U tom dijelu je od presudne važnosti uloga Ministarstva rada i socijanog staranja, ali i civilnog sektora da zaposlenima omoguće adekvatne informacije kako bi znali svoja prava i mogli da ih ostvare i zaštite.

Udruženje Roditelji se, identifikujući ove problem, trudilo da u toku posljednjeg projekta o podizanju svijesti o nediskiminaciji žena na tržištu rada, roditeljskoj zajednici što je moguće više približi značenje instituta trudničkog bolovanja, porodiljskog i roditeljskog bolovanja, ali i ukaže na sve potencijane probleme i nedoumice koje roditelji imaju. To smo radili kroz kako savjetovalište i direktne kontakte sa roditeljima, tako i uz pomoć televizijskih emisija koje smo realizovali u saradnji sa TV Vijesti. Ipak vjerujemo da jedino u saradnji sa nadležnim institucijama, koje su zadužene za kreiranje politika i zakonske regulative, ali i za sprovođenje zakona, možemo i moramo da unaprijedimo postojeći ambijent i smanjimo diskriminaciju majki i očeva u ostvarivanju njihovih prava iz radnog odnosa i na taj način ih zaštitimo i omogućimo da obezbijede egzistenciju za svoju porodicu.